Matija Vlačić Ilirik rođen je u Labinu na današnji dan, 3. ožujka 1520. godine. Njegova obitelj nosila je i prezime Franković, a i Matija se je njime služio u početku po svojim europskim putovanjima. Školovao se u Veneciji i Njemačkoj, a 1544. godine na Wittenberškom protestantskom sveučilištu postaje magistar slobodnih umijeća, te profesor hebrejskog jezika.
Napisao je oko 200 radova od kojih su mnogi ostali neobjavljeni.Glavni je organizator i jedan od urednika monumentalne Crkvene povijesti (Ecclesiastica historia, Basel, 1559. – 1574.), poznate i pod naslovom "Magdeburške centurije" (Centuriae Magdeburgenses). U tom djelu daje se kritička povijest kršćanstva, s elementima opće povijesti, do uključivo 13. st. u 12 svezaka, te označava papu kao antikrista. Njegov teološki nauk o iskonskom grijehu (lat. peccatum originale) bio je radikalan i dosta kritiziran.
Najzrelije i najopsežnije mu je djelo "Ključ Svetog Pisma" (lat. Clavis Scripturae Sacrae seu de Sermone Sacrarum literarum, Strasbourg, 1567.), u kojem se potvrdio kao tvorac protestantske hermeneutike i hermeneutike uopće.
